Konferencija za novinare Zadužbine Nikole Spasića: Otimanje državne imovine u zgradi Kneza Mihaila br 33 u Beogradu
Foto: Medija centar Beograd

Konferencija za novinare Zadužbine Nikole Spasića: Otimanje državne imovine u zgradi Kneza Mihaila br 33 u Beogradu

Prim. dr Nada Todorović, predsednica Upravnog odobra Zadužbine rekla je da je tema ove konferencije otimanje državne imovine, odnosno nacionalizovane imovine Zadužbine Nikole Spasića, u Knez Mihailovoj 33 na prvom i drugom spratu, koji su „nezakonitim rešenjem Katastra prevedeni u vlasništvo firme Jugoelektro“.

Ona je prisutnu publiku uputila u način funkcionisanja zadužbine i istakla da je Nikola Spasić, dobrotvor, 1912. godine osnovao pomenutu zadužbinu, gde je uneo nekretnine površine preko 12 hiljada kvadratnih metara u Knez Mihailovoj i okolnim ulicama i neopozivo istakao da se „nikako ne smeju otuđiti niti prodati, a upravnom odboru naložio da se sredstva od iznajmljivanja nekretnina troše za realizaciju ciljeva koji su navedeni u njegovom testamentu“.

Todorović podseća da je 1922. godine kralj Aleksandar I Karađorđević odborio rad zadužbine i naložio da krene realizacija izgradnje bolnica. „Između 1935. i 1939. godine izgrađene su Gradska bolnica (današnja KBC Zvezdara), bolnica u Krupnju, bolnica u Kumanovu, Dom za stare i onemoćale u Knjaževcu i velilki izložbeni salon na Sajmištu u Beogradu“, navela je Todorović.

Prema njenim rečima posle II svetskog rata, 1958. i 1959. godine, imovina je nacionalizovana i ostao je samo stan, odnosno kancelarija u Knez Mihailovoj 47, gde zadužbina kontinuirano radi 101 godinu, izdržavajući se samo sredstvima od iznajmljivanja svojih nekretnina, a za donacije koje su osnovni smisao postojanja testamenta plaća PDV i funkcioniše u skladu sa zakonima Republike Srbije.

U testamentu su napisani sledeći ciljevi, kojih se zadužbina strogo pridržava: „Donacije zdravstvenim ustanovama, a naša ciljna grupa su primarna zdravstvena zaštita i to unutrašnjost koja je u najvećoj oskudici, kako bismo pacijentima pružili mogućnost da ne putuju. Porodilišta, kao i druge zdravstvene ustanove sekundarnog i tercijarnog nivoa.“, objasnila je ona.

Todorović je podsetila da se nakon osnivanja Agencije za restituciju koja je počela da vraća imovinu, situacija Zadužbine Nikole Spasića popravila, kao i finanijske mogućnosti koje im omogućavaju da prošire iznos i količinu donacija kod kupovine medicinskih aparata i ostalih donacija.

Ona je podvukla da je cilj ove konferencije za medije da sve ono što je u Zadužbini Nikole Spasića bude vraćeno građanima Srbije.

Todorović je dodala da zadužbina u svom radu smatra značajnim i dodeljivanje nagrada najboljim studentima svih godina Medicinskog i Poljoprivrednog fakulteta, kojima se dodeljuje novčana nagrada u iznosu od 40.000 dinara.

„U testamentu Nikole Spasića stoje i donacije crkvi. Mi smo značajno finansijski učestvovali u restauraciji Hrama Svetog Save, a u testamentu stoji da moramo da pomažemo i Hram Svetog Trifuna u Topčideru, gde se nalazi grob Nikole Spasića. Isto tako, poštujemo i slavu“, navela je Todorović.

Ona je pojasnila da Zadužbina Nikole Spasića funkcioniše sa dva zaposlena, upraviteljom i tehničkim sekretarom, a ostali angažovani sačinjavaju upravni odbor.

Prim. dr Nada Todorović je podsetila da je reč o prvoj zaštićenoj zoni u Gradu Beogradu, odnosno Republici Srbiji i da je zgrada o kojoj je reč kulturno dobro.

Ona se zahvalila medijima na prisustvu i apelovala da građanima Srbije prenesu saznanja o Zadužbini dobrotvora Nikole Spasića, koji se svoje celokupno bogatstvo ostavio građanima Srbije”.

Vojin Đekić, upravitelj Zadužbine istakao je da se oni jako trude da sačuvaju imovinu Nikole Spasića, „koja je ostavljena narodu, a ne upravnom odboru ili pojedincima“.

On je naveo da Zadužbinu niko ne obaveštava o radovima na Starom sajmištu, a njihov amfiteatar je najveći koji je sagrađen. „To samo pokazuje odnos države od momenta kada je oduzeta imovina, od 1969. godine, pa sve do danas. I pored takvog odnosa, od svih zadužbina u Srbiji, Zadužbina Nikole Spasića je jedina uspela da preživi i da dokaže kontinuitet rada i poslovanja, već 101 godinu“, rekao je Đekić.

Dodao je da od strane državnih službenika često čuje upitanost čime je ova zadužbina nezadovoljna, kada je jedino njoj vraćena imovina, te navodi „nisu nam to vratili zato što nama nešto čine, već zato što smo imali dokumenta i dokaze da smo kontinuirano poslovali od osnivanja do danas i bili smo upisani u sve registre i to pod brojem jedan i uvek smo bili vodeća zadužbina i jedina koja se bavi zdravstvom, i koja je podigla tri bolnice“.

On je podsetio da je bolnica koju je zadužbina sagradila u Kumanovu i dan danas u funkciji.

„Državno pravobranilaštvo u postupku restitucije posle četiri pravnosnažna rešenja utvrdilo je da postojimo i da imamo kontinuitet u radu i poslovanju, međutim, u petom predmetu podnose tužbu Upravnom sudu i tvrde da ne postojimo i da nemamo kontinuitet. To je sramota za državu“, kazao je upravitelj Zadužbine.

Kako navodi Đekić, njih država ne finansira, već naprotiv, Zadužbina Nikole Spasića je svojevremeno otkupila deo srpskog duga o svom trošku.

Da je vraćeno sve što nam pripada i što je Nikola Spasić ostavio, do sada smo mogli da napravimo još dve bolnice koje bismo poklonili nekom gradu u Srbiji”, rekao je on.

Đekić je podsetio na događaj u Medija centru održan 2005. godine, kada je zadužbina i tada spašavala istu zgradu u Knez Mihailovoj 33 jer je Jugoelektro bio dužan po arbitražnoj presudi nekoj firmi iz Ukrajine da plati million dolara”.

On dodaje da je tada uz pomoć Direkcije za imovinu i zamenika ministra Ministarstva kulture, koji je istakao da je to kulturno dobro koje ne sme da se proda, kao i pod pritiskom medija, sudija IV opštinskog suda povukla svoje rešenje o prodaji zgrade.

Tražio sam od Republičke direkcije i pravobranilaštva da podnesu tužbu protiv Jugoelektra i da utvrde da je cele zgrada u državnoj svojini. Država je dobila spor protiv Jugoelektra i doneta je presuda kojom se utvrđuje da je cela zgrada u Knez Mihailovoj 33 u državnoj svojini i nalaženo je Katastru da upiše to pravo svojine, a Jugoelektru da trpi da se taj upis izvrši. Smatrao sam da je donošenjem takve presude ovo pravno završeno i da ne postoji mogućnost da Katastar ne upiše ono što stoji u presudi i da ne izbriše Jugoelektro, koji je figurirao kao nešto što ima zajedničku svojinu sa državom, a nije se znalo kako i šta. I pored toga, danas smo ponovo u istoj situaciji da se posle osamanaest godina donosi novo rešenje Katastra uprkoj ovoj presudi. Rešenje je doneto 9. juna ove godine, a potpisao ga načelnik odeljenja Miloš Bjelanović, po ovlašćenju direktora RGZ-a”, objašnjava Đekić.

Prema njegovim rečima, u rešenju piše da je Jugoelektro postao vlasnik prvog i drugog sprata,  jer ima ugovor sa Gradskom opštinom Stari grad o raspolaganju i korišćenju iz 1962. godine, a upisuje se 2023. godine.

Međutim, to ne piše u tom ugovoru, već tamo stoji pravo korišćenja, jer tada nije postojala privatna svojina firmi. Jugoelektro nije dobio pravo raspolaganja, već je ono ostalo na opštini Stari grad. Postoji i zaključak Skupštine opštine Stari grada da se daje pravo korišćenja, ali ne i pravo raspolaganja. U poslednjem rešenju piše da oni imaju pravo korišćenja i raspolaganja i da je to utvđeno uvidom u ugovor i zaključak opštine iz 1962. godine. Ne pominje se uopšte presuda gde se navodi da je zgrada vlasništvo države, već  Katastar čak ide dalje,  pa navodi pošto je to pravo korišćenja i raspolaganja to se da smatrati da je postalo privatna svojina”, objašnjava upravitelj Zadužbine.

Đekić ističe da Katastar nije nadležan da utvrđuje pravo svojine, šta je društvena svojina i koje pravo je bilo, a još manje je ovlašćen da u svojim rešenjima netačno prikazuje da nešto postoji, što ne postoji”.

On dodaje da je presudom utvrđeno da je Jugoelektro korisnik, a ne vlasnik prvog i drugog sprata, a Katastar kaže kako poštuje Zakon i štiti interese građana.

Kada je Katastar upisivao Zadužbinu Nikole Spasića nas je upisao, ali je napisao i ostaje i dalje svojina Jugoelektra, a sud je utvrdio šta je državna svojina, i ko je greškom upisan kao vlasnik”, navodi Đekić.

Kada je rešenje (Katastra) doneto, podneli smo tužbu, koja ne sprečava po zakonu i automatski da se zgrada proda. Nisam siguran da to već nije prodato. Jugoelektro je u blokadi pet godina po izveštaju NBS. U APR-u je upisan Jugoelektro, a vlasnik su dve firme UTP iz Kruševca i  EURO KB RENT su vlasnici sa po pedeset odsto. To znači da se pravi vlasnik skriva”, ističe Đekić.

Kako navodi, posle ove presude doneta je još jedna presuda kojom se potvđuje da je zgrada u državnoj svojini i da Jugoelektro nema ni svu svojinu, ni zajedničku svojinu na toj zgradi, već ima samo pravo korišćenja.

Dve sudske presude izgleda nikoga ne zanimaju u zgradi koju se sagradio Nikola Spasić i u kojoj je živeo do svoje smrti. Ovo je sramotan čin svih državnih organa koji nisu preduzeli ništa. Sve ovo što se izvodi je moguće samo pod pokroviteljstvom državnih organa. Oni su doprineli ovome jer pre ovog problema 2005. godine ništa nije bilo upisano o zgradi”, zaključio je Đekić.

Ovaj sajt koristi "kolačiće" kako bi se obezbedilo bolje korisničko iskustvo. Ako želite da blokirate "kolačiće", molimo podesite svoj pretraživač.