
Novo savezništvo novog Hladnog rata
Za Medija centar Beograd piše: Boško Jakšić/22. mart 2023.
Rizikujući da usred rata u Ukrajini podrži agresiju Rusije i njenog predsednika čije hapšenje zbog ratnih zločina zahteva Međunarodni krivični sud, kineski predsednik Si Đinping potvrdio je da mu je najvažnije da dobije saveznika u zajedničkoj borbi protiv “hegemonije” Sjedinjenih Država.
Si je u izuzetno osetljivom trenutku demonstrirao moć Kine da sledi svoje interese ne obazirući se šta će povodom njegovog prećutnog odobravanja ruske invazije reći Zapad, što je upravo ono što želi i Vladimir Putin koji može da se pohvali da on i Rusija nisu hermetički zatvoreni.
Trodnevnom posetom Moskvi, devetom u poslednjoj deceniji, Si je osnažio osovinu dve autoritarne države koje osporavaju jednopolarni svet i nude sopstvene modele koji počivaju na izvitoperenom tumačenju demokratije bez opozicije, strahu od “obojenih revolucija”, preziru prema ljudskim pravima i, iznad svega, željom da ospore globalnu dominaciju Amerike i preoblikuju svetske odnose u korist svojih interesa.
U očekivanju novog Hladnog rata i sve zaoštrenijih konfrontacija, Peking svoju ekonomsku moć, poziciju u svetu i sve veća ulaganja u armiju koristi da sebe predstavi kao vodeću snagu antizapadnog fronta. Moskva, sučena sa iscrpljujućim ratom, sankcijama, izolacijom i velikim gubitkom lukrativnih evropskih tržišta za prodaju ruskog gasa, nema mnogo izbora nego da se saglasi.
Si je pečatirao uspon strateškog partnerstva i saradnje dve evroazijske države “bez granica”, i tako definitivno iza sebe ostavio period obostranih potmulih sumnjičenja iz sovjetskih vremena koji je prekinut tek prestankom Hladnog rata i raspadom SSSR-a.
Komplimenti koje su dvojica predsednika sa ambicijama doživotnog vladanja razmenjivali u Kremlju to samo potvrđuju. Si, koji je odrstao u rusofilskoj porodici i u mladosti proučavao rusku literaturu, rekao je da je Rusija pod Putinom učinila “značajan progres u prosperitetu” i izjavio da očekuje da će njegov domaćin sledeće godine ponovo biti izabran za predsednika. Time bi se produžila saradnja dovojice ideološli bliskih “dobrih prijatelja” pošto je Si nedavno dobio treći uzastopni mandat i tako Kinu vratio u vremena autoritarne vlasti Mao Cedunga.
Putin, koji bi ove godine mogao da poseti Peking, hvalio je Sijevo liderstvo i čestitao Kini na “kolosalnom koraku napred” dodajući da im “čak pomalo zavidi”. Da bi impresionirao gosta koji mu je ponudio solidarnost u vreme kada sud u Hagu traži njegovo hapšenje zbog ratnih zločina, Putin je organizovao pompeznu večeru u odajama Kremlja iz 15. veka koje je podigao Ivan Treći, veliki princ Moskve čija reputacija osvajanja susednih teritorija inspiriše ruskog predsednika.
Rat u Ukrajini nesumnjivo je bio “najosetljivija tema” na agendi i 40. susreta dvojice lidera. Kina je formalno neutralna. Nije podržala rat, nije ga ni osudila iako sve vreme kritikuje zapadne sankcije Rusiji. U vreme kada je Generalna skupština UN prošlog meseca glasovima 141:7 prihvatila poziv za kraj rata i potpuno rusko povlačenje, Kina je bila među 32 zemlje koje su bile uzdržane.
Peking je posle toga lansirao svoj mirovni plan od 12 tačaka i uoči posete poručio da Kina “uvek stoji na strani mira i dijaloga i na pravoj strani istorije”. Prvi deo formulacije objašnjava zašto je Kina, ne remeteći srdačnost sa Rusijom, sačuvala kanal komunikacije sa Ukrajinom, dok drugi tumači zašto Peking nije osudio invaziju i zašto nastavlja da kritikuje agresivnu politiku Zapada i NATO.
Rusija predlog “pažljivo proučava” dok je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski inicijativu dočekao sa oprezom i čeka da u telefonskom razgovoru od Sija čuje da li je uslišen poziv Kijeva da Kinez iskoristi svoj uticaj i pozove Putina na poštovanje Povelje UN, povlačenje ruskih okupacionih snaga i obnovu ukrajinskog teritorijalnog integriteta.
Kako plan predviđa ukidanje “unilateralnih sankcija” Rusiji ali ne traži povlačenje ruskih trupa sa okupiranih delova ukrajinske teritorije, mirovni projekat mogao bi da bude prihvatljiv Putinu koji kaže da na predlog gleda s poštovanjem i da je “otvoren za pregovarački proces” – ukoliko Ukrajina prihvati “nove realnosti”.
Na Zapadu kažu da Kina nije neutralan broker i da bi od Sijevog poziva na primirje koristi imala samo Rusija jer bi konsolidovala svoja osvajanja i pripremila se za novu ofanzivu. Zapad je više zanimalo da li je Rusija zatražila isporuke kineskog naoružanja koje Moskvi sve više nedostaje na ukrajinskom frontu u vreme kada Zapad pojačava vojne isporuke savremenog naoružanja vlastima u Kijevu. Peking je ranije demantovao da šalje oružje Rusiji.
Politička, ekonomska i vojna bliskost dva evroazijska titana nesumnjivo brine Sjedinjene Države, ali ostaje pitanje zašto je Vašington u isto vreme otvorio frontove protiv svoja dva najveća rivala koje sve češće naziva “protivnicima” i “neprijateljima”. Zašto je Rusiju gurnuo u zagrljaj Kine?
Partnerstvo Rusije i Kine i njihova deklarisana odlučnost da se “rame uz rame” bore za novi, multipolarni globalni poredak nagoveštavaju da svet ulazi u eru novog Hladnog rata čije karakteristike nisu čisto ideološke kakve su nekada bile, već mnogo složenije, opasnije i dugoročnije.
Putin i Si su u Moskvi armirali temelje konfrontacije koja će obeležavati narednu deceniju, ako ne i duže.
Autor je novinar i spoljnopolitički komentator